SPAS ZA NEIZLJEČIVE

Kakva to nova terapija nevjerojatno uspješno liječi rak?

22.02.2016 u 09:38

Bionic
Reading

Međunarodni tim znanstvenika prošli je vikend na konferenciji društva American Association for the Advancement for Science objavio da je postigao izvanredan uspjeh u liječenju raka pomoću tzv. imunoterapije.

U jednom testiranju uspješno je izliječeno čak 94 posto pacijenata s akutnom limfoblastičnom leukemijom (ALL) i to na takav način da su simptomi bolesti potpuno nestali.

U drugom testiranju s drugom vrstom raka krvi, kroničnim limfomom, uspješna remisija ostvarena je kod više od 50 posto sudionika, a u skupini s ne-Hodgkinovim limfomom u više od 80 posto slučajeva. U eksperimentalnim terapijama ukupno je sudjelovalo 75 bolesnika, a studija je trajala više od dvije godine.

'To je bez presedana u medicini, da budemo iskreni, da dobijete tako visoke stope odgovora kod bolesnika s jako uznapredovalom bolesti', rekao je voditelj studije Stanley Riddell iz Centra za istraživanje karcinoma Fred Hutchinson.

Riddell, koji na razvoju imunoterapije radi već 25 godina, kaže da novoostvareni uspjeh tu metodu konačno pretvara u jedan od stupova u liječenju raka.

Ističe da se za neke od pacijenata uključenih u kliničko testiranje započeto 2013. nije očekivalo da će preživjeti više od nekoliko mjeseci jer su prije toga doživjeli povrat bolesti ili su bili rezistentni na druge vrste liječenja, no kod izliječenih ni danas nema znakova bolesti.

Kako funkcionira imunoterapija?

Ideja da bi se rak mogao liječiti imunoterapijom nije neka novost. Znanstvenici na njezinom razvoju rade već desetljećima, još od kraja 1980-ih.

Njezin ključni princip je da se vrsta bijelih stanica obrambenog sustava u krvi, T limfociti ili T stanice, koje su uglavnom namijenjene borbi protiv upala, programiraju tako da budu efikasnije u svojem napadu na bolesne, tumorske stanice. Kako se to radi?

T stanice obrambenog sustava uobičajeno imaju funkciju da prepoznaju antigene, odnosno molekule patogena kao što su virusi i bakterije na površinama samih stanica koje su napadnute. Naime, zaražena stanica na svojoj će površini ispoljiti djeliće peptida koji potječu iz proteina agresora, a T stanice će potom razviti specifične receptore, odnosno senzore, koji će ih prepoznavati. Dio tih T stanica izlučuje citokine koji potiču imunološku reakciju, a citotoksične T stanice konačno uništavaju zaražene i tumorske stanice.

U slučaju imunoterapije T stanice bolesnika vade se iz krvi kako bi se njihovi receptori, odnosno senzori za antigene, u laboratoriju genetski modificirali i programirali tako da nalaze baš određene stanice raka. Modificirane stanice potom se umnažaju i konačno vraćaju nazad u krv pacijenata. S novim receptorom one postaju vrlo efikasni lovci na rak, hvataju se za tumorske stanice i signaliziraju obrambenom sustavu da su tumorske stanice meta koju treba napadati. Moglo bi se pojednostavnjeno reći da je to neka vrsta cijepljenja protiv raka, no ona se ne može koristiti preventivno nego tek kod oboljelih.

Imunoterapija je dugo vremena bila zapostavljena jer se smatralo da je dosegnula 'plafon' u razvoju pa je sva pozornost uglavnom bila usmjerena na kemoterapiju i radioterapiju u nadi da će one biti dovoljne za uspješno liječenje raka. U novije vrijeme ponovno oživljava jer su u međuvremenu znanstvenici otkrili i razvili tehnike kojima mogu uspješno i precizno genski modificirati stanice obrambenog sustava te stvarati nove pametne lijekove - rekombinantna antitijela koja ciljano djeluju na signalne puteve u tumorskim stanicama.

Dr. Antonio Juretić, onkolog u KBC-u Zagreb, kaže da je sličnom terapijom bila liječena i mala Nora Šitum, nažalost neuspješno.

'To je metoda u kojoj znanstvenici izoliraju krv iz pacijenata. Nakon toga uz pomoć virusa ili nekom drugom tehnikom izmijene receptore na limfocitima. Potom testiraju uspješnost prijenosa, a zatim ih in vitro uzgajaju kako bi ih dobili nekoliko milijardi. Kada su konačno sigurni da sve imaju, modificirane limfocite vraćaju u krvotok', pojasnio je naš onkolog.

Problemi, nuspojave i budućnost

Talijanska hematologinja Chiara Bonini sa Sveučilišta San Raffaele u Milanu smatra da je novi uspjeh terapije sjajna vijest.

'To je stvarno revolucionarno', rekla je Bonini. 'T stanice su živi lijek, osobito zato što imaju potencijal da opstanu u našem tijelu cijeli život', dodala je.

Poznato je da druge terapije, osobito kemoterapija, imaju prolazan učinak jer organizam izbacuje otrove iz tijela, a bolesne stanice s vremenom razvijaju otpornost na njih. Stoga se moraju iznova davati i mijenjati. S druge strane T stanice se u organizmu zadržavaju i čak umnožavaju pa djeluju kao trajan lijek.

No autori nove studije ipak upozoravaju da uz razloge za optimizam postoje i određeni razlozi za pesimizam.

Naime, tijekom novih testiranja zabilježene su dosta teške nuspojave. Jedna od ključnih je pretjerana reakcija obrambenog sustava, odnosno sindrom oslobađanja citokina (sCRS), molekula kojima T stanice pokreću proces samouništenja u bolesnim stanicama. Dvadeset pacijenata uključenih u studiju imalo je simptome groznice, hipotenzije i neurotoksičnosti zbog sCRS-a, a dva su umrla.

Juretić kaže da se nova terapija za sada uglavnom daje samo bolesnicima koji su prošli više linija liječenja koja nisu djelovala.

'Budući da su bili u terminalnoj fazi, ušli su u kliničku studiju. Kada se u onkologiji uvodi i testira nešto novo, obično se kreće od bolesnika koji imaju metastaze jer se kod njih, grubo rečeno, nema što izgubiti. Ako se kod njih postigne uspjeh, studija ide dalje', kaže Juretić.

No autori studije ističu da će u sljedećim koracima pokušati smanjiti nuspojave i terapiju učiniti sigurnijom, a nakon toga plan im je pronaći mogućnost njezine primjene na tzv. solidne tumore.

Juretić ističe da to neće biti jednostavno jer su solidni tumori zahtjevniji problem.

'U ovoj studiji imali su jedan univerzalni antigen. No kod solidnih tumora obično nema takvih univerzalnih antigena pa će trebati prvo vidjeti koji bi mogao biti dominantan kod određenih tumora i određenih bolesnika. Trebalo bi vidjeti postoje li neki antigeni koji su histogenetski univerzalni za jednu histogenetsku skupinu tumora ili možda čak za više različitih tumora', pojasnio je naš sugovornik.