Dužničko ropstvo se nametnulo kao najaktualnija tema prvih dana 2015. S raznih strana dolaze prijedlozi kako riješiti postojeću i moguće 'nove' situacije. Prijedloge 'rješenja' čujemo od Vlade, guvernera HNB-a, raznih stranaka. Sva ta rješenje kao da, slučajno ili namjerno, zaobilaze kronologiju događanja i osnovne činjenične postavke.

Naime neupitno postoje tri međuovisne strane koje već jesu ili bi trebale 'sanirati' jedna drugu: građani - država - banke.

Tako bi 'jadne' banke, po prijedlogu nekih inicijativa, trebale preuzeti dio troškova sanacije obveza građana po kreditima.

S druge strane građani godinama, kroz nerealno visok proračun, 'saniraju' državu odnosno Vladu.

Također valja podsjetiti da je država neupitno već 'sanirala' banke i to na više načina:

1. direktna sanacija - pokrivanje dugova banaka

2. pristajanjem da se već otplaćeni krediti (naglašavamo, već otplaćeni) dani trgovačkim društvima revaloriziraju i pretvore u vlasničke uloge banaka u trgovačkim društvima

3. pristajanjem države da tada aktivne kredite banaka pretvori u vlasničke uloge u trgovačkim društvima u RH po procjenama vrijednosti udjela prilagođenoj tadašnjoj privatizaciji, tj. po možda 'tržišnoj' procjeni, a možda i malo manje 'tržišnoj' procjeni

4. 'privatizacijom' banaka po 'sumnjivim tržišnim' cijenama.

Navedene činjenične postavke ono su što bi prilikom rješavanja stanja obvezno trebalo imati u vidu.

Iz navedenog se nameće čudno rješenje koje dostavljamo na promišljanje bankama i Vladi.

Građani bi ga, vjerujemo, jednodušno prihvatili. Ako pretpostavimo da je 4. način tihe sanacije banaka ipak bio 'tržišni', svakome je jasno da su prva tri načina tihe sanacije neupitno dogovorna, a ne tržišna.

Stoga vrijedi razmisliti o sljedećem modelu:

1. banke na rate u 15 godina vrate državi iznose, ili bar 70 % iznosa koji su dobile na poklon kroz sanaciju i kroz pretvaranje nepostojećih potraživanja u vlasničke uloge u trgovačkim društvima. Naime 30 % ukupno poklonjenog iznosa neka si banke zadrže (pa nije hrvatska država cicija, neka i njima ostane nešto...).

Sredstva koja banke vrate stavljaju se u poseban 'Kompenzacijski fond' kojim upravlja Ministarstvo financija RH.

2. postojeći krediti u EUR-ima i CHF-ima se dalje otplaćuju po tržišnoj cijeni, s tim da građani plaćaju dio koji bi im pripadao kao da su digli kredite u kunama s normalnom tržišnom kamatom, primjerenom uređenim državama (3 % za stambene kredite, 2 % za kreditiranje proizvodnje i obrtništva, 5 % za obične potrošačke kredite).

3. razliku između 'tržišnog' iznosa rate i iznosa koji plaćaju građani plaćat će Ministarstvo financija iz 'Kompenzacijskog fonda'.

Na taj način svi bi bili zadovoljni - građani bi plaćali rate kredita po uvjetima jednakim drugim, 'normalnim' državama, Vlada RH bi riješila gorući problem dužničkog ropstva, a banke bi naplatile kredite po 'tržišnim' uvjetima.

A dobili bismo još jedan efekt - barem malo bismo ispravili nepravdu kojom su građani Hrvatske platili ni s čime zasluženo gomilanje sredstava, utjecaja i moći u bankarskom sektoru.

Fer varijanta za sve - poštena, transparentna i organizirana na način koji, barem djelomično, poništava dosadašnje nepravde.

Malo 'šaljiv' model, ali model koji zorno oslikava komičnost situacije, stanja i postavki koje nam nameću banke, guverner, pojedine stranke.

Pozivamo sve sudionike na malo ozbiljniji pristup koji će uzeti u obzir sve što je ovdje navedeno i koji će, u konačnici, rezultirati rješenjem koje će u fokusu imati ono što je važnije od banaka, važnije od smanjenja dobiti, važnije od isplaćenih menadžerskih provizija bankarskih direktora.

Treba tražiti i naći rješenje koje će u fokusu imati ono najvažnije, što se u masi komičnih, interesno iniciranih prijedloga često smetne s uma - GRAĐANE REPUBLIKE HRVATSKE!

Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića

u ime Nacionalnog vijeća MOST-a

358384,352171,333783,316549