Goran Marić, drugi Plenkovićev ministar koji je u kratkom vremenu podnio ostavku pritisnut nekretninskim aferama, ostat će u sjećanju više po vještini gomilanja osobnih nekretnina nego po dometima u upravljanju državnom imovinom. U dvije i pol godine mandata pali ministar uglavnom se bavio sređivanjem stanja i sitnim poslovima s državnim nekretninama, a izostali su ozbiljni privatizacijski zahvati koji bi doveli do toliko potrebnog unapređenja upravljanja javnim kompanijama i smanjenja državnog udjela u gospodarstvu
Goran Marić ušao je u Plenkovićevu vladu u zadnji čas, kao eksponent desne struje HDZ-a u ekonomskoj sferi sklonije državnom intervencionizmu nego razvoju zdravog privatnog poduzetništva. Stoga je sama dodjela ovog važnog resora čovjeku takvog profila bila jasan znak investicijskoj zajednici da ne treba očekivati neke spektakularne pomake u raspolaganju državnom imovinom.
Marić se u dvije i pol godine mandata uglavnom posvetio sređivanju stanja i preraspodjeli imovine dok su privatizacija i prodaja cijelo vrijeme bili u drugom planu.
vezane vijesti
Kada je riječ o uvođenju reda, Marić se najviše hvalio borbom protiv neplatiša i bespravnih korisnika državnih nekretnina, čime je nesumnjivo izazvao bijes nekih interesnih skupina. Iako mu se hvatanje u koštac s podzemljem može uzeti u zaslugu, riječ je perifernim poslovima koji bi se trebali obavljati u tišini, uz pomoć policije i pravosuđa.
>>> Ovdje pročitajte što je govorio Goran Marić, a danas bi volio da nije
U djelokrugu sređivanja stanja nastavio je i višegodišnju 'nemoguću misiju' uspostavljanja učinkovitog registra državne imovine, ali sudeći po kritičkom osvrtu stručnjaka za javne financije, rezultati su i dalje na dugačkom štapu.
Najviše opipljivih rezultata Marić je postigao u tzv. aktivaciji državne imovine. U njegovu mandatu potpisana su 554 darovna ugovora i odluke, 203 ugovora za osnivanje prava služnosti, 185 ugovora i odluka za davanje na uporabu te 48 ugovora za osnivanje prava građenja. Izdana je 51 tabularna isprava, sklopljeno je 720 ugovora za prodaju i 603 za zakup, a potpisano je i 166 razvrgnuća suvlasničkih zajednica.
Međutim, radi se najvećim dijelom o preraspodjeli državnih nekretnina darovanjem ili davanjem na uporabu lokalnoj samoupravi s neznatnim financijskim učinkom. Što se tiče prodaje državnih nekretnina, riječ je uglavnom o sitnim poslovima u kojima su davani u najam ili prodavani zapušteni stanovi i druge neprilične nekretnine. Najveći domet u tom segmentu prodaja je zapuštenog kompleksa nekadašnje političke škole u Kumrovcu kineskoj poduzetnici Jiang Yu za 14 milijuna kuna.
S druge strane, veliki projekti aktivacije mrtvih kapitala, koji podrazumijevaju privlačenje snažnih investitora poput mirovinskih fondova, nisu se otvarali, a i oni koji su ranije pokrenuti, poput Brijuni rivijere ili Kupara, stoje na mrtvoj točki.
Za razliku od misije aktivacije državne imovine koja može dobiti kakvu-takvu prolaznu ocjenu, privatizacija državnih kompanija u mandatu Gorana Marića potpuno je podbacila, o čemu svjedoče ogromne razlike između planiranih i ostvarenih prihoda koje se ponavljaju iz godine u godinu. Tako su u 2017. planirani prihodi bili oko milijardu kuna, a realizirano je tek desetak posto od planiranog. U 2018. ostvareni prihodi povećani su na 383 milijuna kuna, ali realizirano je manje od 50 posto od planiranih 930 milijuna kuna.
Privatizacija se lani pomaknula s mrtve točke zahvaljujući prodaji posljednjih turističkih kapaciteta u državnom vlasništvu. Početkom 2018. Valamaru i AZ mirovinskom fondu prodan je kontrolni paket u Hotelima Makarska za 173 milijuna kuna, a uslijedila je prodaja većinskog udjela (78 posto dionica) u crikveničkom Jadranu mirovinskim fondovima PBZ CO i Erste Plavi za 200 milijuna kuna.
U veljači ove godine prodan je zapušteni Hotel Hrvatska u Baškoj Vodi za 46,13 milijuna tvrtki Marea Alta u vlasništvu Petra Ćorluke. Neposredno nakon toga zaključen je i ugovor o prodaji većinskog udjela (69 posto dionica) u Hotelu Maestral iz Dubrovnika tvrtki PND Strategija, čiji je osnivač 'kralj kladionica' i vlasnik kladionice Super Sport Danko Ćorić, za 153,5 milijuna kuna. Dubrovački hoteli bili su i posljednja hotelska kuća u Hrvatskoj u većinskom državnom vlasništvu.
Što se tiče ostalih državnih kompanija, rezultati su bili znatno skromniji. Jedini značajniji uspjeh postignut je privatizacijom kutinske Petrokemije, čime se državni portfelj oslobodio jednog od najvećih gubitaša. Doduše, za taj uspjeh zaslužniji je Marićev kolega Darko Horvat jer je uspio pronaći prihvatljivo rješenje sa zainteresiranim strateškim partnerima.
S druge strane, sve veće privatizacijske projekte (Hrvatska poštanska banka, HEP, ACI, Podravka, Končar EI, Đuro Đaković, Hrvatske željeznice i sl.) koje godinama priželjkuju investitori i koji bi trebali dovesti do toliko potrebnog smanjenja državnog utjecaja u gospodarstvu Marić je uspješno stopirao. Međutim, taj grijeh može se pripisati cijeloj Plenkovićevoj vladi, definitivno nesklonoj ozbiljnijim privatizacijskim zahvatima.
Stanovite pomake u upravljanju državnom imovinom Marić je napravio unapređenjem institucionalnog okvira u smjeru poticanja poduzetništva. Na tom tragu nedavno je pripremljen prijedlog zakona o turističkom zemljištu, a koji bi trebao riješiti dugogodišnji problem neprocijenjenog građevinskog zemljišta i omogućiti turističkim tvrtkama nove investicije od 2,5 do tri milijarde kuna.
Također, izmjenama Zakona o poticanju ulaganja omogućeno je poticanje gospodarske aktivnosti kroz davanje u zakup neaktivnih nekretnina (bivši proizvodni pogoni, vojna imovina) poduzetnicima bez naknade u određenom razdoblju.
Kako bi se dostigli svi zacrtani ciljevi, u Marićevu je mandatu udvostručen broj zaposlenih na poslovima upravljanja državnom imovinom, a u 2018. poslovanje Ministarstva pročešljala je državna revizija i nije pronašla značajnije nepravilnosti.
analitičar žarko puhovski
U Vladi sjedi barem sedam znatno neuspješnijih ministara
Politički analitičar Žarko Puhovski uporno ponavlja da je Goran Marić bio uspješan ministar, pogotovo u usporedbi s također bivšim Lovrom Kuščevićem, te da u trenutnoj Vladi još uvijek sjedi 'barem sedam, a možda i deset znatno neuspješnijih ministara'.
'On se na neki način uspio izboriti za osnivanje Ministarstva državne imovine, a potom pronaći i uknjižiti značajan dio državnog vlasništva i imovine koja je prethodno lebdjela u zraku te nitko nije imao pojma što se događa s njom. Počeo je uvoditi obvezu plaćanja njenog korištenja, što je gotovo pa revolucija u odnosu na praksu koja je vladala proteklih 25 godina', kaže Puhovski za tportal. 'Dakako, uspjeh je relativan, a po trenutnoj praksi iz Vlade se odlazi zbog skandala, ne zbog nerada. Dakako da bi zbog skandala ljudi trebali gubiti fotelje, ali neprihvatljivo je da se isto ne događa i s neuspješnim dužnosnicima - oni ostaju na funkcijama samo zato što nisu pretjerali sa zgrtanjem nekretnina', dodaje Puhovski.
Komentirajući neuspjeh u ostvarivanju planova o prodaji udjela u državnim tvrtkama - jer je u 2017. godini uprihođeno tek desetak posto, a godinu kasnije tek oko trećina planiranog iznosa - on objašnjava da se tu ipak radi o Marićevoj grešci. 'Svaki plan koji se ne uspije ostvariti jest pogrešan plan. Čak i ako je postojala mogućnost da ga netko želi sabotirati, on je tu sabotažu trebao unaprijed ukalkulirati. Možda je bio previše optimističan i očekivao da će se procesi razvijati po uzancama uobičajenim u nekretninskom biznisu, no s državnim nekretninama to tako ne ide. Problem s nekadašnjim tvornicama, recimo, jest da su prilikom njihove prodaje u igri i elementi ekonomske naravi. S nekretninama je puno lakše: treba tek pronaći zemljište ili objekt koji je potreban lokalnoj zajednici i potom ga prepustiti u ime države. Na taj način gradovi i općine u Marićevu mandatu dobili su značajan broj nekretnina, što je svakako izuzetno značajno', smatra Puhovski. Ukidanje Ministarstva državne imovine bilo bi, ističe Puhovski, katastrofalan potez koji bi dao značajan poticaj korupciji.
'U Hrvatskoj postoji specifična vrsta korupcije koja se sastoji od toga da posjeduješ državnu imovinu i naprosto ne plaćaš njeno korištenje. Dakako da takva praksa postoji i danas, no prije Marićeva mandata bila je znatno raširenija: on je potrošio mjesece i mjesece samo kako bi ustanovio što država posjeduje i gdje se nalaze njene nekretnine. Ukoliko se sada ukine ovo ministarstvo, uslijedit će ponovna selidba, a vjerojatno i nova runda gubitka dokumentacije, što znači da bi za ponovno uspostavljanje sustava bili potrebni mjeseci i godine', zaključuje Puhovski.
