SREĆKO HORVAT

'Svaki fašizam posljedica je neke neuspjele revolucije'

05.09.2015 u 07:00

Bionic
Reading

Filozof Srećko Horvat, koji je s Igorom Štiksom na festivalu FALIŠ u Šibeniku promovirao zbornik radova 'Pobuna u pustinji postsocijalizma', otkriva kako je koncipirao drugu sezonu Filozofskog teatra u zagrebačkom HNK-u u kojem će gostovati, između ostalih, engleska glumica i aktivistkinja Vanessa Redgrave i francuski filozof i pisac Alain Badiou

U zborniku 'Pobuna u pustinji postsocijalizma' sakupljeni su radovi nekih od najzanimljivijih autora Balkana, od Borisa Budena do Ankice Čakardić. Koja je osnovna ideja zbornika, kako je nastao i na koje je teme stavljen naglasak?

Do ideje je došlo tako što nam je naš prijatelj Tariq Ali, nakon što je redovito dolazio na Subversive Festival, predložio da saberemo najzanimljivije glasove s Balkana i objavimo pregled situacije u bivšoj Jugoslaviji, od 90-ih naovamo, kod izdavačke kuće Verso. U akademskim krugovima još uvijek postoje dvije vrste publikacija. Ili se radi o historijskim pregledima perioda Jugoslavije ili se radi o radovima na temu građanskog rata. Međutim, ono što još uvijek nedostaje jest pregled političkih i društvenih transformacija iz takozvanog perioda 'tranzicije'.

Od studentskih blokada 2009, preko Prava na grad pa sve do utemeljenja Združene levice u Sloveniji ili Radničke fronte, plenuma u Sarajevu, prosvjeda protiv Beograda na vodi, studentskih okupacija u Makedoniji - svjedočimo buđenju novih društvenih pokreta koji dovode u pitanje zlatnu kravu 'tranzicije', a to je beskrajno glupa ideja da se novim privatizacijama i 'tržišnom utakmicom' možemo izvući iz blata u kojem smo se našli nakon raspada Jugoslavije. Na neki način knjiga je 'dopuna' knjizi 'Pravo na pobunu' koju smo Igor Štiks i ja objavili nakon studentskih blokada i u kojoj smo zagovarali direktnu demokraciju. Ono što nam je danas potrebno nisu samo pokreti koji se organiziraju na 'horizontalnoj' razini, već nam je potrebna i organizacija na 'vertikalnoj' razini. Bojim se da bez mukotrpnog rada na obje razine, politička promjena nije moguća.

Ovogodišnji FALIŠ posvećen je antifašizmu, no obrađuje i odnos crkve i antifašizma, sve do situacije u Siriji, ali i mogućnosti otpora u pustinji postsocijalizma. Iako u vašem zborniku stoji da on svjedoči o definitivnom povratku ljevice na scenu, s obzirom na revival fašizma u hrvatskom društvu, to se ne bi reklo. Kako gledate na to?

Svaki fašizam posljedica je neke neuspjele revolucije. I uspon nacizma nije ništa drugo nego posljedica neuspjele komunističke revolucije. I uspon današnjeg fašizma je rezultat raspada Jugoslavije i onoga što je uslijedilo u mračnim 90-ima. Ali gdje se rađa fašizam, s druge strane rađa se iznova i ljevica. Još uvijek možemo nešto naučiti od historijskog materijalizma, prije svega to da je povijest dinamičan proces u kojem društvena promjena, naizgled paradoksalno, dolazi iz budućnosti. Ni bitka u Grčkoj nije gotova samo zašto je Tsipras odstupio ili Syriza nije uspjela u svom naumu. Pa tako ni u Hrvatskoj nije izvjesno da će na kraju pobijediti fašizam, koliko god to danas izgledalo drugačije.

Kako ocjenjujete prošlogodišnju prvu sezonu Filozofskog teatra u zagrebačkom HNK-u s obzirom na posjećenost predavanja i utjecaj koji su imali na nas? Jeste li reafirmirali kazalište kao 'javni prostor', što ste si zadali kao jedan od ciljeva?

Da.

U novoj sezoni Filozofskog teatra trebali biste startati u listopadu s engleskom glumicom Vanessom Redgrave i izvedbom predstave 'Svijet koji sam voljela: priča jedne arapske žene' za koju je tekst napisala Mariam C. Said, udovica palestinskog mislioca i jednog od utemeljitelja postkolonijalnih studija Edwarda Saida. O čemu je riječ?

Došlo je do promjene pa ipak nećemo gledati 'Svijet koji sam voljela', budući da smo s Vanessom odlučili napraviti posebnu večer u kojoj će hrvatska publika prvi put imati priliku upoznati Vanessu izbliza, ne samo kao glumicu, već i kao političku aktivistkinju koja je još od '68 u Londonu, preko Vijetnama i Palestine pa sve do sarajevskih plenuma, svakom svojom gestom pokazala da je gluma mnogo više od glume, da svojim djelima možemo mijenjati čak i političku stvarnost, a ne samo našu individualnu. Uostalom, i gluma je uvijek stvar politike. Nisu kazališta i predstave van ove stvarnosti, bjelokosne kule 'umjetnosti' koja tamo počne i tamo se završi, ako ste doista pravi glumac, svaka proba, svaki čin je ujedno politički. Ne radi se samo o tome da neka predstava 'tematizira' neku političku temu, nego da i kad niste na pozornici, u vlastitom životu niste ono što smatram najnižom vrstom ljudi – 'švercer vlastitog života'.

Hoće li ove godine nastupiti zvijezda francuske i svjetske intelektualne scene, filozof, dramaturg i pisac Alain Badiou? Što je povod njegovu gostovanju, piše li i on neki tekst, dramu za zagrebački HNK, koja će on pitanja otvoriti? I koliko on poznaje hrvatsku situaciju?

HNK, u posebnoj ediciji Filozofskog teatra, uskoro objavljuje hrvatski prijevod Badiouove 'Rapsodije za teatar' i to je neposredni povod za njegov dolazak. Drugi je da jedan od najvažnijih filozofa današnjice nikada nije bio u Hrvatskoj, pa će tako ostati čitavih tjedana dana ovdje i uz večernji nastup u HNK, održat ćemo i niz drugih događanja. Badiou vrlo dobro poznaje naše prilike, dovoljno je čitati njegovu knjigu o 'Mračnom raspadu' koja ujedno progovara i o onome što se nama dogodilo 90-ih godina.

Program se nastavlja, kako ste najavili, s intelektualno jednako provokativnim gostima, kao što su naš stari znanac Tariq Ali i njemačka filmska redateljica Margaret von Trotta. Kojim povodom oni dolaze u Zagreb, što će prezentirati?

Tariq Ali je napisao dramu 'Nove avanture Don Kihota', koju je nedavno izdao sarajevski MESS, a osim što je politički aktivist, napisao je nekoliko vrlo uspješnih proznih knjiga, kao i scenarija, tako da je ideja da ga hrvatskoj publici konačno predstavimo i kao pisca i čovjeka koji ima iskustva i s kazalištem. Margaret von Trotta obećala mi je doći nakon što smo se posljednji put vidjeli u Parizu, ali još nismo definirali datum. Njeni filmovi o Rosi Luxemburg i Hanni Arendt ne samo da pripadaju u anale filmske povijesti, već iznova pokazuju da svatko od nas ima obavezu biti politički angažiran, pa čak i pod cijenu da vas – kao u slučaju Rose Luxemburg – ubiju i da završite u kanalu. U svakom slučaju, ideja je Filozofskog teatra i dalje da ne ostvarujemo samo večernje debate i intelektualne rasprave, već da propitujemo i formu i sadržaj te da ih svaki put, iznova, vežemo uz pojedinog gosta i njegov ili njezin rad.

Što je s 'Antigonom' Slavoja Žižeka? Hoće li premijeru doživjeti u ovoj sezoni?

Tekst je odavno gotov, uskoro će biti izdan u Njemačkoj, Engleskoj i na mnogim drugim jezicima, a do zime bismo ga trebali imati i u hrvatskom izdanju koje će izdati Fraktura, uz poseban Žižekov predgovor. Za početak nastavljamo dobru staru tradiciju, pa nam se Žižek vraća već u siječnju, točno godinu dana nakon zadnjeg nastupa u HNK, a onda ćemo vam otkriti i tko je redatelj njegove 'Antigone' i kada možemo očekivati premijeru.

Najavili ste i neke novine i proširenja u sklopu Filozofskog teatra, još tješnje povezivanje s kazališnim programom. Možete li ih predstaviti?

Jedna od novina jest izdavaštvo, gledat ćemo objavljivati, koliko nam prilike dopuste, relevantne suvremene teorijske tekstove o kazalištu, poput Badiouove knjige, potom nastaviti suradnju s hrvatskim izdavačima da uz Filozofski teatar objavljujemo i knjige naših gostiju. Osim toga, već uz gostovanje Alaina Badioua 'izlazimo' iz HNK, ne samo kroz 'lajv' prijenos na HTV-u kao dosad, već i kroz manje događaje koji neće biti nužno vezani uz kazalište. S Badiouom ćemo tako razgovarati i o politici i o ljubavi, dok će u HNK čitava noć biti posvećena teatru. Onda nas čeka premijera Žižekove 'Antigone', a naručujemo i nove drame suvremenih filozofa. Uz to, dogovaramo s nekim od vodećih kazališta u Parizu, Berlinu i Amsterdamu, gostovanja Filozofskog teatra diljem Europe. Pokrenuli smo lavinu, a s lavinom nikad ne znate gdje ćete završiti.