Već smo pisali o razlozima zbog kojih na HTV-u, u emisijama kao što je, primjerice, 'Otvoreno', nije bilo predstavnika stranaka koje sudjeluju u izborima ni njihovih diskusija. Pisali smo i o tome kako su se na Prisavlju uspjeli izboriti da im DIP, među svim 'suludim' zahtjevima i ograničenjima u praćenju izborne kampanje, dopusti održavanje velikog sučeljavanja predstavnika stranaka i koalicija koje prema anketama prelaze izborni prag i ulaze u Sabor. To se sučeljavanje napokon održalo sinoć na Prvom programu HTV-a. U HTV-ovu studiju se našlo sedam predstavnika izbornih lista, a kroz sučeljavanje su ih vodili Mislav Togonal i Mirjana Posavac.

Sučeljavanje je trajalo dva sata, kako je i najavljeno, i dobra je stvar što su se ovaj put, za razliku od sučeljavanja kandidata za premijera, uspjeli zadržati u tom vremenskom okviru, iako je tih dva sata zapravo previše i duboko sumnjam da je ijedan gledatelj kojemu praćenje izbora nije na neki način povezano s poslom, obitelji ili psihijatrijskom dijagnozom - uspio održati punu koncentraciju do kraja. Da, znam, teško je izvesti sučeljavanje čak sedam ljudi u studiju a da to traje kraće, no mislim da nije nemoguće, a objasnit ću i kako.

Jedna od osnovnih stvari koja je svakome tko je sinoć gledao sučeljavanje upala u oko i uho bila je ona da većina kandidata na ista pitanja odgovara više-manje isto. Svi se zalažu za to da se izbjeglice koje prolaze kroz Hrvatsku tretiraju humano, ali da se pritom čuva sigurnost hrvatskih građana, svi su za decentralizaciju Hrvatske, svi su zabrinuti zbog loše demografske slike, svi se kuže u oživljavanje poljoprivrede i hrvatskog sela ko da u slobodno vrijeme žongliraju traktorima i svi, naravno, znaju kako će ostvariti gospodarski rast, zadržati mlade ljude, zaustaviti odljev liječnika i tako dalje. Tu i tamo se nazire kakva razlika, uglavnom u domeni 'vi ste ovo upropastili' vs. 'nismo mi nego ste vi' vs. 'oni su to upropastili, a vi i dalje glasate samo za te dvije opcije', ali kad bi se brojalo, sigurno bi ispalo da je većina kandidata na oko dvije trećine pitanja odgovorila uglavnom istu stvar, s možebitnim varijacijama u stilu.

Uzrok su tome dvije stvari. Prvo, očito nije bilo nekih temeljitih predrazgovora s kandidatima, konkretnije priprema u kojima bi novinari sjeli sa svakim kandidatom i mimo kamera prorešetali sve moguće teme i pitanja, pa onda lijepo sjeli i proučili u čemu se kandidati razlikuju, u kojim točkama mogu reći nešto zanimljivo i nešto po čemu bi se odredili kao jedini koji žele baš to-i-to, odnosno nikako ne žele ono-i-ono. Onda bi se pitanja mogla filtrirati - pa bi se postavljala konkretnije, ciljano, tako da se dobiju odgovori o onome po čemu su svaka opcija i njezin predstavnik specifični, a ona u kojima svi tvrde isto mogla bi se zanemariti. Kandidati će ionako sami naći načina da birače obavijeste o tome da su za gospodarski rast, bolju budućnost i, štajaznam, besplatne gumene bombone.

Drugo, pitanja su suviše općenita, pa su i odgovori takvi. Naravno da nitko od kandidata na izborima neće na općenita pitanja o, primjerice, izbjeglicama i poljoprivredi, odgovoriti ma, 'ko im šiša nanu ili zabole me patka za seljaka, nego će svi biti za human tretman izbjeglica i oživljavanje hrvatskog sela, ali ako ih pitaš s koje bi tri glavne mjere potakli razvoj hrvatskog sela ili koja tri glavna problema sigurnosti hrvatskih građana vidite u izbjegličkoj krizi, moguće je da će se dobiti ipak nešto raznolikiji odgovori. Bog je u detaljima, kao što kaže stara izreka, a ovako smo dobili sigurnih sat-sat i pol više-manje papagajskog ponavljanja istih fraza koje ni bog ni vrag više ne mogu čuti a da ne zastenju ajme majko uz obilno kolutanje očima.

Sve u svemu, izbacivanjem šprancerskih pitanja, boljom pripremom u predrazgovorima - gdje bi se vidjelo koje su specifične točke svakog kandidata - moglo se skratiti popis pitanja, a ako se već ne bi skratio, bio bi barem zanimljiviji.

Još jedan problem u sinoćnjem sučeljavanju bilo je i to što su voditelji u drugom dijelu emisije pomalo izgubili kontrolu nad time kako kandidati tumače pravila sučeljavanja. Kandidat koalicije Jedina opcija, naime, u jednom je trenutku odlučio da njega teme o kojima se trenutačno raspravlja uopće ne zanimaju i da će on svoje vrijeme za izlaganje, replike, odgovore na replike i slično - iskoristiti onako kako se njemu sviđa. Kao, puca njemu prsluk za svjetonazorska pitanja, on bi o zapošljavanju i kako su to u Mađarskoj riješili. Naravno, kada je to njemu palo na pamet, svi ostali pomislili su što sam ja gori od njega i počele su kalkulacije s minutama za ovo ili ono. Voditelji očito nisu bili spremni na takvu situaciju pa su to svima, držeći se slijepo strukture pravila, jednostavno dopustili. Sreća što se takva slobodna interpretacija pravila dogodila pred kraj emisije jer tko zna kakav bi kaos bio nastao da je to netko odlučio učiniti još na početku pa da su svi govorili o onome što njih zanima, a ne o onome za što ih se pita, pri čemu voditelji stoje sa strane s blago nervoznim smiješkom na licu.

Savjetovala bih zato HTV-u da ubuduće malo razmisli i malo bolje razradi to jedno kukavno sučeljavanje koje im zakon, pravila i DIP dopuštaju - malo žešće poraditi na pripremama, detektirati točke u kojima su kandidati specifični, najjači ili najslabiji, ali i postaviti pravila u kojima se ne inzistira samo na mjerenju vremena, nego i na držanju zadane teme. Možda u tom slučaju sučeljavanja ispadnu nešto kraća, sadržajnija i zanimljivija, a ne tek još jedna emisija u kojoj zadnjih pola sata više nisi u stanju razmišljati ni o čemu drugome osim: 'Zaboga, pa kako izdrže tako dugo STAJATI u studiju?'

443192,443030,442084,441822