Istina, povijest naših nastupa na Europskim prvenstvima protkana je i cijelim serijalom zaista nesretnih raspleta, ali nakon svjetskog srebra 2018. i bronce 2022. zaista imamo pravo vjerovati da će nam ovo ljeto donijeti više sreće, te da ćemo igrati – kao prvaci! Onako kako to momčad izbornika Zlatka Dalića prezentira već godinama u kontinuitetu.

Već 1996. u Engleskoj, u našem debiju na kontinentalnom summitu pokazali smo klasu koja se dvije godine kasnije pretočila u svjetsku broncu u Francuskoj. U skupini smo glatko prošli svladavši Tursku (1:0) pogotkom Vlaovića u finišu, potom nadigrali tad aktualnog prvaka Dansku (3:0) uz nezaboravni Šukerov lob Schmeichela. I onda je uslijedio fatalni meč s Nijemcima u četvrtfinalu, poraz od 1:2 u kojem nam je presudila greška švedskog arbitra Sundella, nedosuđeni prekršaj u napadu iz kojeg je Sammer postigao pogodak odluke.

Uslijedile su dvije ne baš sjajne epizode, prvenstvo 2000. ostalo je jedino na kojeg se nismo plasirali (zbog remija u posljednjem kolu protiv SRJ na Maksimiru – 2:2), a u Portugalu 2004. ispali smo u skupini porazom od Engleske (2:4), nakon što smo remizirali sa Švicarskom i Francuskom.

Svakako najviše emocija veže nas uz Austriju 2008. Blistali smo u skupini, bili pobjednici s maksimalnim brojem bodova, svladali i domaćine pa Poljake, a onda i moćnu Njemačku u Klagenfurtu (2:1) golovima Srne i Olića, da bi uslijedila neprežaljena drama na bečkom Prateru u četvrtfinalu s Turskom. Ivan Klasnić zabio je u 119. minuti produžetka za vodstvo od 1:0, svi smo već vidjeli momčad Slavena Bilića u polufinalu i onda poklekli: izjednačio je Semih u posljednjoj sekundi, a posljedice tog psihološkog šoka platili smo posrtanjem u seriji jedanaesteraca. Tad je raspršen istinski san o tituli europskog prvaka, jer smo igrali fantastičan nogomet na tom turniru.

Zanimljivo je da smo u Poljskoj 2012. imali ista dva velikana u skupini koji nas čekaju u Njemačkoj. Nakon pobjede nad Ircima (3:1), remizirali smo s Italijom (1:1), ali nam je za prolaz trebala pobjeda u posljednjem kolu protiv Španjolske, tad aktualnog europskog i svjetskog prvaka: izgubili smo 0:1 golom Navasa u 88. minuti i tu završili nastup. Ostala nam je umemorirana velika prilika koju kod omjera 0:0 nešto ranije nije iskoristio Rakitić.

U Francuskoj 2016. ponovio se vrlo sličan scenarij kao 2008. Briljantna igra u skupini, prvo mjesto smo zapečatili svladavši upravo Španjolsku preokretom (2:1) kojeg su potpisali Kalinić i Perišić. Onda je uslijedio sudar s Ronaldovim Portugalom u osmini finala u Lensu, izjednačena teška bitka i fatalna 117. minuta: Perišić nije iskoristio zicer, a u sljedećem napadu Quaresma je zatresao mrežu za 0:1 i kraj naših snova. I tad, kao osam godina ranije u Austriji, Hrvatska je igrom dala naslutiti da može otići do kraja i opet nam je nedostajalo tako malo.

Posljednja drama odigrala se 2021. godine. Opet smo na superioran način prošli skupinu, pobjedom nad Škotskom u njenom domu na Hampden Parku u Glasgowu (3:1), koju pamtimo po remek-djelu, zgoditku Modrića. Ponovo smo ispali u neočekivanom raspletu, u osmini finala u Kopenhagenu. Protiv Španjolske smo u meču punom preokreta nadoknadili zaostatak od 1:3 u posljednjih 5 minuta golovima Oršića i Pašalića, stigli do 3:3 i nade u čudo, ali su nam u produžetku presudili Morata i Oyarzabal – 3:5!

Hoće li nam Njemačka 2024. donijeti sreću i novu epsku priču na kakve su nas navikli Luka Modrić i ekipa. 'Vatreni' već godinama igraju kao prvaci i imamo pravo svakom rivalu, pa i Italiji i Španjolskoj, poručiti: Vidimo se na terenu!

Ako želiš navijati kao prvak, zaigraj sa PSK kladionicom i odvedi ekipu u Njemačku. Tri sretnika imaju priliku osvojiti navijačko putovanje u Njemačku za sebe i još 3 prijatelja, ali i druge izvrsne nagrade. Više o pravilima igre i samoj prijavi pogledaj ovdje.