Sam rukomet kao sportsku igru nedavno je u svom tekstu kritizirao naš suradnik Aleksandar Holiga, ali kritika prije svega ne treba ići prema samoj igri, a pogotovo ne igračima. Kako je uočio korisnik s portala Tribina.hr, Mac316, naša javna televizija prva je u redu onih koji oko rukometa zaslužuje da ih se spomene:

'Skoro da je nevjerojatno koliko nas HRT može daviti svojim C klasa produkcijama sportskih događaja i bilo bi krajnje vrijeme da se nacionalna televizija probudi i zakorači u 21. stoljeće. I za ovo prvenstvo, kao i svaki sportski događaj koliko se pamti, je format isti. Studio s gostom kojeg voditelj ima naputke pitati samo generički dosadna pitanja u najavi utakmice kao da o rukometu svi sve znaju pa se niti ne isplati ulaziti u dublje analize. Najava utakmica na HRT-u se svodi na pola sata objašnjavanja da Hrvatska mora pobijediti jer 'naši dečki' to uvijek rade, ali da će sigurno biti 'za nokte gristi' jer 'naši dečki to uvijek rade'.

Marko Šapit nije loš komentator, dapače, među boljima je, ali u ovakvim emisijama su i njemu i bilo kojem voditelju ruke vezane šablonskim sadržajem za kojeg je zaista teško zamisliti da nekog može iskreno zanimati. Prilozi o momčadi se svode na ono što se to jutro moglo pročitati u novinama ili što se u bilo kojem trenu može čitati na Internetu. Umjesto dubljih analiza prošlih utakmica i nečeg što je bilo dobro ili što nije, izjave koje se prikupljaju od igrača se svode na to da 'se treba boriti' i da 'treba srce ostaviti na terenu'. Neizostavan dio svakog priloga je pak osvrt na suđenje za koje je očito cijela Hrvatska uvjerena da je automatski upereno protiv nas. Danas više nitko ni ne osjeća potrebu argumentirati takve stavove pa i istaknutije rukometne persone u studiju upadaju u dobro postavljenu zamku i utakmicu najavljuju s - 'nadamo se samo da nas suci neće po običaju zakidati'.

Je li ovakav format zaista najbolji za praćenje sportskog događaja koji je od velikog interesa nacije? Jesmo li zaista sportska nacija koja uživa u tome da misli da ju kradu i varaju, ali da smo jači od svega umjesto? Je li moguće da nas ne zanima malo stručniji i dublji pogledi na igru koja nam je tako prirasla srcu?!

'Neću o sucima pričati, ali...'

Ovaj besmrtni citat koji će ući u povijest sportskog novinarstva kao i legendarni 'Ljudi moji je li to moguće' je izašao iz usta Drage Ćosića već nebrojeno puta tijekom ovog prvenstva. Svatko tko prati utakmice je mogao bezbroj puta već uživati u ekspertnoj analizi TV i stručnog komentatora u jednoj osobi Čosića koji bez greške i objektivno detektira svaki, istina česti, propust koji suci počine. Fascinira laserska preciznost kojom Ćosić uočava svaku grešku i brzo na nju skreće pozornost kingkongovskim uzvicima 'Gospodo' ili 'Pa šta je ovo' i sreća je naša i HRT-ova da EHF dozvoljava Ćosiću da u vrijeme prvenstva paralelno obavlja funkciju komentatora i glavnog EHF-ovog čovjeka za sudačke ekspertize.

Ćosićeva objektivnost i rukometno znanje je posebno upadala u uho protiv Francuske kad je Ćos odlično detektirao da je Francuska u biti odigrala 60 minuta rukometa bez da je izvela ijednu ispravnu obranu. Naime, u svakoj su faulirali naše igrače, a u velikoj većini slučaja su zaslužili isključenje. U napadu su pak Francuzi često činili korake ili krivo vođenje lopte, ali suci u svojoj zloj namjeri nisu 'htjeli to vidjeti'.
Vrhunac Ćosićeve borbe s vjetrenjačama dolazi u trenutku kada je Nikola Karabatić prilikom jednog ulaska s klupe u tijeku naše akcije mučki i proračunato utrčao u teren s ručnikom zalijepljenim za stražnjicu kojeg namjerno nije vidio, te kad je taj isti ručnik pogibeljno pao na parket i omeo našu igru.

Ćos je ispravno prosudio namjeru Karabatića da se naruga rukometnoj igri i sportskoj modi noseći ručnik na stražnjici, a odlično je primijetio i da je Karabatić tim potezom direktno utjecao na igru i rezultat. Ipak, u svojoj milosti, ostavio je prostora da Karabatić možda ručnik i nije vidio, ali da bi se svejedno 'takve stvari morale sankcionirati'. Evo, dragi gledatelji, direktno iz usta najvećeg rukometnog uma u Hrvata, razlog poraza reprezentacije – podlost Nikole Karabatića i jedan ručnik kojem tu nije mjesto.

Nadam se samo da ovo nitko neće shvatiti kao urotu protiv Hrvata ili hrvatskog rukometa, nego samo ono što je, mali doprinos zdravom razumu.'