U suvremenom svijetu, u kojem je životni vijek značajno produljen, od tumora umire čak trećina ljudi jer je starenje, zbog nakupljanja grešaka u DNK-u, jedan od ključnih faktora rizika za rak. Budući da su tumori tek pet do deset posto nasljedni, dok ostalo ovisi o okolišu i životnom stilu, jasno je da pametnim odlukama možemo u dobroj mjeri utjecati na duljinu i kvalitetu vlastitog života. A ako rak možemo spriječiti, onda je razumljiv i strah od svega što ga može uzrokovati. Mediji gotovo svakodnevno eksploatiraju ovaj strah napisima o opasnim karcinogenim tvarima u hrani, kozmetici, konzervansima, napitcima, deterdžentima, bojama itd. Nažalost mnogi tekstovi koji se predstavljaju kao važna novinarska otkrića velikih tajni i zavjera u biti nisu utemeljeni na ozbiljnim znanstvenim dokazima.

Stvarne rizike za razvoj tumora zapravo je vrlo teško izraziti u konkretnim brojkama. Za to su potrebne velike epidemiološke studije koje se provode na velikim populacijama dug niz godina. Pogledajmo stoga što nam govore rezultati nekih takvih velikih i ozbiljno provedenih studija.

Prva infografika dolje pokazuje da su najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj bolesti cirkulacijskog sustava, a potom tumori.

U drugoj infografici dolje možemo vidjeti koliko su česte različite vrste tumora po spolovima te kolika je njihova izlječivost (crveno-incidencija/učestalost; plavo smrtnost). Iz nje je jasno da je najopasnija vrsta raka – rak pluća, a on se u velikoj mjeri može spriječiti nepušenjem, izbjegavanjem zadimljenih mjesta i životom na čistom zraku.

Treća infografika predstavlja 12 ključnih preporuka za izbjegavanje raka koje je izdala Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC).

Konačno treba znati koje su tvari i agensi potvrđeno karcinogeni za ljude. IARC ih je svrstao u prvu skupinu karcinogena. Neke od njih, poput zagađenog zraka, ne možemo potpuno izbjeći, a druge, poput sunčevih zraka, ne smijemo potpuno isključiti jer su važne za zdravlje, za stvaranje vitamina D. No svatko treba istražiti i naučiti što je prihvatljivo i u kojim količinama.

S IARC-ovog popisa karcinogena, kao i iz velikih medicinskih studija izdvojili smo neke od najpoznatijih karcinogena kojima su ljudi češće izloženi – redoslijed nije nastao po stupnju karcinogenosti (potpuna IARC-ova lista na Wikipediji).

1. pušenje (rizik od raka pluća je 25 puta veći)
2. zagađen zrak (vodeći uzrok smrti u okolišu)
3. sunčevo svjetlo (osobito ljeti od 11 do 15 sati)
4. solarij (povećava rizik od raka za 74 posto)
5. alkohol, osobito u većim količinama
6. crveno meso i mesne prerađevine u većim količinama (rizik veći za oko 35 posto)
7. čađa iz peći, kamina, dimnjaka i sl.
8. pretilost (i do 40 posto veći rizik)
9. neke bakterije i virusi: hepatitis B i C, HIV, HPV i Helicobacter pylori (do 25 posto veći rizik)
10. azbest
11. medicinsko zračenje: rendgen, CT, fluoroskopija, nuklearni skenovi
12. kemikalije koje koriste slikari
13. lijekovi imunosupresivi
14. voda s visokim razinama arsena
15. zagorjela i preslana hrana, primjerice s roštilja
16. aflatoksini koje stvaraju gljivice – u žitaricama, orašidima, uljima, kremama i sl.
17. drvena prašina

U Europi se ne treba bojati proizvoda u trgovinama

Naša toksikologinja Alka Wolf-Čoporda ističe da je u svemu ključna doza, odnosno izloženost te da su europski propisi o karcinogenim tvarima vrlo strogi, tako da zapravo nemamo razloga za strahovanje.

'Zakonom je propisano da se u proizvodima s kojima ljudi dolaze u dodir ne smiju naći karcinogene, reprotoksične, mutagene kemikalije prve i druge skupine. Prvoj skupini pripadaju tvari za koje je dokazano da kod ljudi uzrokuju rak, a drugoj one za koje je dokazano da uzrokuju rak na životinjama, ali nema epidemioloških dokaza o djelovanju na ljude', rekla je za tportal Wolf-Čoporda.

Naša toksikologinja smatra da dizanje uzbune koriste određene industrije i lobiji koji žele istisnuti postojeće proizvode svojim novinama koje su od nečega FREE te da neinformirani novinari previše olako nasjedaju na njihove propagandne ratove.

'Ljudi ne znaju pravilno iščitati informacije u medijima i na internetu. Osim toga, postoji loša medijska praksa da se kemikalije u proizvodima previše lako proglašavaju karcinogenima, a da se pritom ne vodi računa o dozama, što je ključna stvar. Baš danas čitam o parabenima i ftalatima u kozmetici. Količine tih dodataka su jako male, a Europa itekako vodi računa o tome. Osim toga, parabeni su prirodni sastojci u voću i konzumirat ćete ih više ako pojedete pola kile voća nego ako se namažete kremom. Ftalati se pak često spominju kao spojevi koji oponašaju ženski hormon estrogen. Međutim do sada nije dokazano da štete ljudima, već samo da u većim koncentracijama u vodama djeluju na vodozemce. No ja ipak nisam žaba. Žene se već 2000 godina mažu sličnim sredstvima pa nismo izumrli. Kako znanost napreduje, postajemo sve sposobniji identificirati određene tvari, čak i u minijaturnim količinama. No kemikalije koje su opasne u velikim količinama nisu nužno opasne i kada ih ima neznatno. Jasno je da se novinari ne moraju razumjeti u takve stvari, kao što se ja ne razumijem u mnoge druge. No u tom slučaju ne bi trebali neutemeljeno plašiti ljude. Istina je da se u brojnim proizvodima koriste kemikalije koje mogu imati neko toksično djelovanje, no njihove su količine takve da je korist od njih puno veća od eventualne štete. Dok se ne pronađu druge, manje toksične, a korisne tvari, primjerice za sterilizaciju ruku i površina ili za uništavanje toksičnih gljivica u voću, one će ostati nezamjenjive. Na istoj listi kemikalija oko kojih se često diže buka su i različiti aditivi koji se označavaju slovom E i nekom brojkom. No slovo E nije oznaka za otrove, već jednostavno standardna oznaka određenog aditiva s određenom svrhom', poručila je Wolf-Čoporda.