Kako se u petak približava godišnjica ruske invazije na Ukrajinu, slika na bojištu izgleda sasvim drugačije od prvih tjedana rata, kada su stotine ruskih tenkova prešle preko granice, a zračne snage pokušale zauzeti aerodrom Hostomel, izvan Kijeva, kao odskočnu dasku za preuzimanje prijestolnice. Guardian donosi kako izgleda trenutno stanje na bojištu i što bi se još moglo dogoditi
Vodi li Rusija već novu ofenzivu?
Bilo je kontradiktornih procjena toga može li Rusija provesti novu značajnu ofenzivu. Iako su visoki ukrajinski dužnosnici prije Božića opetovano upozoravali da Rusija ove godine planira veliku ofenzivu, dokazi o pripremama za napad sličan onom u veljači 2022., koji uključuje oklopni napad velikih razmjera, i dalje su slabi, piše Guardian.
Nedavne tvrdnje, koje su stigle do dužnosnika NATO-a, da Rusija gomila zrakoplove također su uglavnom odbacili iz britanskog ministarstva obrane. I dok je Rusija uvelike povećala broj pješaštva, a neke procjene sugeriraju da je više od 300.000 vojnika u Ukrajini, nema dokaza o stotinama tenkova okupljenih u regiji koju intenzivno nadziru špijunski sateliti.
vezane vijesti
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg istaknuo je da su pojačani ruski napadi na istoku dokaz da je počela 'nova ofenziva', ali drugi to vide kao nastavak napora koji traju već mjesecima. Rusko granatiranje manje je intenzivno nego ljeti oko Sjeverodonecka, kada je Moskva trošila 60.000 granata dnevno.
Unatoč prošlogodišnjoj mobilizaciji, analitičari poput Phillipsa O’Briena sa Sveučilišta St. Andrews vjeruju da su ruske sposobnosti istrošene ratom i da su oni koji očekuju ponavljanje invazije iz prošle godine u krivu.
'Ono što se dogodilo od 24. veljače je to da je Ukrajina ojačala i stekla bolje sustave, a uskoro će ih dobiti još više', kaže O'Brien. 'Rusi su sve slabiji. Imaju više vojnika, ali im je oprema lošija, vojnici su lošije obučeni nego što su bili, a zalihe streljiva su im sve manje.'
O’Brien i drugi kažu da postoji malo dokaza za to da je Rusija sposobnija voditi složene operacije kombiniranog naoružanja, integrirajući zračne snage, oklopna vozila i druge elemente, nego što je bila prije godinu dana.
Što se događa na istoku?
Jedan od stavova o borbama na istoku, najžešćem sektoru u sukobu, jest da pojačani ruski napadi oko grada Bahmuta predstavljaju takozvane operacije oblikovanja buduće ofenzive, možda u proljeće.
Drugi glasi da se Rusija boji nove velike ukrajinske ofenzive i da je povećala tempo napada, uz iznimno visoku cijenu, da bi zaustavila ukrajinske snage. Treći stav je da Rusija želi zauzeti Bahmut prije godišnjice rata 24. veljače i to u propagandne svrhe.
Istine vjerojatno ima u svim tim razmišljanjima. Stiže i upozorenje da ruski napori nisu usredotočeni samo na Bahmut, već na točke duž istočnog fronta, od granice s regijom Harkiv do okupiranog juga, možda kako bi se ispitalo gdje je slaba točka ukrajinske obrane.
Michael Kofman, voditelj ruskih studija u Centru za mornaričke analize u Virginiji u SAD-u, nedavno je na Twitteru naglasio: 'Ruska ofenziva sastoji se od oko pet, šest osi napada usmjerenih na Donbas. Umjesto velikog pritiska duž jednog dijela fronta, radi se o nizu raspoređenih bitaka koje se vode na potezu sjever-jug od Luhanska do Bahmuta i južnog Donecka.
U ovoj fazi ne čini se da je Rusija angažirala rezerve te vjerojatno koristi te jedinice kako bi zamijenila žrtve ili možda čeka proboj kako bi ih iskoristila. Ipak, nema mnogo dokaza o tome da čekaju veće dodatne ruske snage', poručio je.
Ono što je jasno jest da trenutačni ruski napadi pokazuju loše vodstvo, logistiku i taktiku, što im je bio zaštitni znak u operacijama prošle godine, s velikim gubicima za vrlo skroman teritorijalni dobitak.
Što je s ukrajinskom ofenzivom?
Od ofenziva prošlog ljeta u pokrajinama Harkiv i Herson tempo ukrajinskih operacija je prigušen, iako Ukrajina nastavlja s pokušajima napredovanja na istočnoj obali rijeke Dnipro nasuprot grada Hersona.
Moskva je također dugo očekivala daljnje ukrajinske napade, posebno pokušaj proboja prema jugu u području Zaporižje.
Političko vodstvo Ukrajine nije skrivalo svoje ambicije da ponovno preuzme ukrajinski teritorij, uključujući okupirani Krim, a većina nedavne diplomacije za osiguranje zapadnog oružja bila je usmjerena na to.
To je bilo prilično učinkovito u zavaravanju Rusije u pogledu njenih ciljeva, ali jasno je da je Ukrajina gomilala oružje, uključujući borbena vozila, i obučavala snage za svoje očekivane operacije, a istovremeno je od Zapada tražila tenkove da bi mogli predvoditi neke od tih napada.
Dok je Kijev uvelike iskoristio svoju potrebu za 300 borbenih tenkova, vrijedno je napomenuti da su tijekom ljeta provedene učinkovite ofenzive u kojima su zauzeta velika područja i bez njih.
Međutim neki na Zapadu dovode u pitanje koliko je korisno to da se Kijev toliko posveti obrani Bahmuta i potencijalno ograniči svoje sposobnosti za provođenje protuofenzive.
To se odrazilo na brifinzima za Washington Post ranije ovog mjeseca u kojima se izražava zabrinutost da je 'nerealno istovremeno braniti Bahmut i pokrenuti proljetnu protuofenzivu za ponovno zauzimanje onoga što SAD smatra kritičnijim teritorijem'.
Tko pobjeđuje?
Postoji nekoliko načina da se to procijeni. Ni Rusija ni Ukrajina nisu blizu postizanja svojih deklariranih ratnih ciljeva, što u slučaju Ukrajine uključuje oslobađanje svih okupiranih teritorija.
Međutim u proteklih 12 mjeseci Moskva je opetovano morala smanjiti svoje ambicije, ne samo za svrgavanje ukrajinske vlade i nametanje marionetskog režima, kako bi se usmjerila na zauzimanje cijelog Donbasa na istoku.
Štoviše, ruski gubici bili su ogromni. Nedavna procjena IISS-a sugerira da je izgubila 40-50 posto svoje predratne tenkovske flote. Žrtve su također bile ogromne, uz tvrdnje iz prošlog tjedna da je Rusija izgubila 2000 vojnika na svakih 100 metara osvojenih na istoku. Iako ove brojeve treba uzimati s oprezom, govori se da Ukrajina ima manji broj žrtava.
Vrhovni američki general Mark Milley nedavno je rekao da je Rusija već izgubila taktički i strateški, ali je sugerirao da je malo vjerojatno da je bilo koja strana blizu postizanja svojih ciljeva.
Vjerojatno se može sa sigurnošću reći da trenutni tijek sukoba ide puno bolje za Ukrajinu nego za Rusiju i da će kontinuiran priljev novog oružja sa Zapada održati takvo stanje.
Ali Ukrajina, kao što je nedavno upozorio šef vanjskih poslova EU-a Josep Borrell, uvelike ovisi o Zapadu u pogledu oružja, uključujući topničko streljivo, što je razotkrilo potencijalnu ranjivost Kijeva na istoku, gdje je topništvo dominiralo bitkama.
Ono što je također nejasno je koliko će oružje, kao što su borbeni tenkovi, promijeniti igru i eventualno dovesti rat kraju te koliko brzo. Dakle rat se zasad nastavlja.
