Robert McChesney rođen je 1952. godine te je dio generacije baby boomera koja je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća seksualnom i raznim drugim revolucijama nepovratno promijenila američko društvo. McChesney je i izdanak tadašnje Nove ljevice, što se može vidjeti i kroz njegov neumorni aktivizam kada je riječ o medijskim pitanjima i povijesti o kojima predaje na Sveučilištu Illinois.

Njegovu knjigu 'Digitalna isključenost', s podnaslovom 'Kako kapitalizam okreće internet protiv demokracije', objavili su Multimedijalni institut i Fakultet za medije i komunikacije, u ediciji Basic - biblioteka za progresivnu kulturu i nove tehnologije. McChesney je u hrvatskom kontekstu zanimljiv i kao autor koji je u velikoj mjeri inspirirao važne aspekte medijske strategije Ministarstva kulture, na kojoj se radi oko tri godine i uskoro se konačno najavljuje javna rasprava o istoj. Utoliko je 'Digitalna isključenost' još relevantnija za hrvatsku publiku, ne samo zbog globalnih tema kojima se McChesney u ovoj knjizi bavi, nego i zbog primjene nekih njegovih ideja u lokalnom kontekstu.

Urednik knjige Tomislav Medak ističe da je McChesney u akademskoj sferi odavno dobio odgovarajuće priznanje, ali ističe da to ne znači da ima veliku moć da utječe na društvene procese: 'Interes pojedinačnog poduzeća ne mora se podudarati s interesom ekonomskog sistema u cjelini, međutim ekonomski sistem ovisi o održanju pojedinačnih poduzeća, a pojedinačna poduzeća ovise o mogućnosti da oblikuju ekonomski sistem na svoju korist. Stoga poduzeća ulažu ogromna sredstva u lobiranje zakonodavaca. Često se taj utjecaj novca na politiku pretvara i u utjecaj argumenata, pa tako politički stavovi poduzetnika poput Erica Schmidta, Billa Gatesa ili Petera Thiela, koji u najbolju ruku promiču ograničene uvide stečene kroz svoje pojedinačno i izolirano iskustvo, dobivaju nesrazmjerni prostor u javnosti i procesima definiranja politika u odnosu na interese širokih društvenih masa ili stavove onih koji se bave analizom društvenog sistema poput McChesneyja.'

Pitamo onda je li McChesney revolucionaran teoretičar medija, a Medak odgovara: 'Pitanje 'revolucionarne' teorije primarno je pitanje u kojoj mjeri teorija nudi adekvatnu analizu društvenog sustava i otvara prostor širokim društvenim skupinama za djelovanje na njegovoj promjeni. Kritička i emancipatorna teorija mora moći pokazati povezanost društvenih fenomena, pokazati unutarnju logiku njihovih veza i njihov povijesni razvoj koji stvara proturječja iz kojih se otvaraju mogućnosti da društvene skupine transformiraju te društvene fenomene i njihovu unutarnju logiku. Robert W. McChesney pripada struji američke kritičke teorije koja je nastala oko časopisa Monthly Review. Središnji je uvid te struje taj da suvremenim kapitalizmom dominira tendencija monopolnih tržišta u kojem jedno ili mali broj poduzeća dominiraju pojedinim tržištem. To rezultira drugačijim funkcioniranjem kapitalističkih poduzeća i drugačijom regulacijom u odnosnu na kapitalistički model konkurentskih tržišta na kojima se poduzeća cijenom nadmeću za kupca. Za razliku od 'katekizma slobodnog tržišta', ta teorija daje adekvatniju analitičku osnovu za razumijevanje toga kako ekonomski procesi uvjetuju političke procese i društveni razvoj. Još davne 1969. kod nas je objavljen prijevod temeljnog djela te struje – 'Monopolni kapital' autora Pual Barana i Paula Sweezyja.'

McChesney u 'Digitalnoj isključenosti' spomenuti okvir primjenjuje na analizu komunikacijskih i medijskih sistema, a poseban naglasak stavlja na sadašnji trenutak kada se uslijed krize ekonomskog sistema nalazimo u kritičkoj prijelomnoj točci i postoji široki prostor za djelovanje kako bi se se budući razvoj društva usmjerio prema većoj društvenoj jednakosti i očuvanju planetarnog ekosistema. Mediji i informiranje ključni su za tu društvenu transformaciju, objašnjava urednik Medak i naglašava jednu od ključnih teza ovog američkog teoretičara: 'No bez razumijevanja toga kako ekonomski interesi medijskih i telekomunikacijskih poduzeća oblikuju medije i proizvodnju informacija taj preduvjet nije ostvariv. To je polazište McChesneyjeve analize. McChesney, međutim, nije samo znanstvenik od utjecaja. On je i suosnivač inicijative za reformu medija Free Press koja ima pola milijuna članova i radi na povezivanju progresivnih društvenih pokreta kako bi utjecali na demokratizaciju medija i telekomunikacija. Inicijativa je bila ključan akter u rušenju američkih zakonodavnih prijedloga PIPA i SOPA koji su trebali u značajnoj mjeri ograničiti internetske slobode te u nedavnoj pobjedi oko regulacije neutralnosti interneta.'

'Digitalna isključenost' bavi se internetom i utjecajem kapitalizma na njegov razvoj. Medak elaborira: 'Polazište je očigledan jaz između polaznih očekivanja koja je donio internet i njegovog današnjeg stanja. Internetska revolucija obećavala je demokratizaciju medijske proizvodnje, decentralizaciju društvene moći, dekomercijalizaciju kulture i tržišno nadmetanje bez monopola. Dvadeset godina kasnije elektronička komunikacija koncentrirana je u 'oblacima' nekolicine monopolističkih korporacija, reklamiranje bazirano na praćenju korisnika postalo je dominantan poslovni model, elektroničke komunikacije pod stalnim su nadzorom obavještajnih službi, a informativni mediji u krizi su bez presedana. Festival demokracije pretvorio se u festival ekonomske i političke dominacije. Uobičajeno se kriza tradicionalnih medija locira u tehnološkoj promjeni koju je donio internet. Međutim, McChesney pokazuje da su stari monopolni interesi u 90-ima, primarno telekomunikacijskih i medijskih kompanija, transformirali regulatorni okvir ne bi li internet pretvorili u komercijalnu platformu. Sada smo svjedoci sličnih procesa koncentracije vlasništva, unificiranja sadržaja i dominacije reklama koji su nagrizali tradicionalne medije i prije pojave interneta. Isti ti procesi transformirali su internet iz obećavajućeg novog prostora demokratizacije u prostor obuhvatnog nadzora i komercijalizacije.'

McChesneyjeva knjiga ima gotovo udžbenički stil i pokriva pet tema: 'McChesney početno daje kratak pregled političke ekonomije suvremenog kapitalizma. Javni govor o tome da kapitalizam počiva na slobodnim tržištima, konkurenciji, inovaciji, minimalnoj državnoj intervenciji i poduzetničkom duhu nespojiv je s realnim kapitalizmom. Njegove su ključne karakteristike, naprotiv, monopolistička tržišta, dominacija oglašavanja, monopolističko kočenje tehnološkog razvoja, državno poticanje monopola i koncentracija društveno-ekonomskog interesa koja je nespojiva s demokracijom. Drugo, pokazuje kako se naivni 'katekizam slobodnog tržišta' u medijskoj politici pretače u ideju da slobodu i pluralizam medija može jamčiti samo slobodno tržište. Međutim, istraživanja pokazuju da komercijalni mediji zastupaju vrlo uzak segment društvenih stajališta i skupina, a da na njihov sadržaj ključno utječu okrupnjivanje medijskog vlasništva, smanjivanje troškova proizvodnje informacija, rad PR industrije te direktni interesi vlasnika i oglašivača. Razumijevanje medijskog sistema i stvaranje medijske politike pretpostavlja razumijevanje tih procesa. Stoga je središnji element knjige razvoj analitičkog okvira političke ekonomije komunikacije. McChesney iz tako postavljenog okvira političke ekonomije komunikacije konkretno analizira kako su ekonomski procesi transformirali internet u komercijalnu i nadzornu platformu baziranu na oglašavanju te kako se produbljivala kriza novinarstva koja je dovela do ogromnog kvantitativnog i kvalitativnog deficita u proizvodnji informacija nastalog urušavanjem tiskanih medija. Naposljetku, McChesney daje prijedlog transformacije medijskog sistema koja novinarstvo i internet uzima kao zajedničko dobro od središnjeg značaja za demokratsku transformaciju postojećeg društvenog sistema u ravnopravnije i održivije društvo.'

Jedan od najzanimljivijih dijelova 'Digitalne isključenosti' jest McChesneyjevo bavljenje nastankom interneta, koje uključuje i prijeko potrebne demistifikacije. Što McChesney piše o tome?

Tomislav Medak kaže da je 'javni diskurs o informacijskim tehnologijama prepun slavljenja herojske uloge inovatora, poduzetnika i poduzeća koji danas dominiraju američkom i globalnom privredom, raspolažu ogromnim bogatstvom i redom izbjegavaju plaćanje poreza, a u tom diskursu državu se vidi kao kočničara koji kvari poduzetničku klimu velikim nametima'.

Ukratko, interneta ne bi bilo da je ovisio isključivo tržištu, tumači Medak McChesneyja: 'Kada se informacijske tehnologije, i uže internet, razmatra iz perspektive pitanja tko je nositelj fundamentalnog znanstvenog istraživanja i eksperimentalnog razvoja istinski transformativnih tehnologija čija je buduća primjena desetljećima neizvjesna, onda se pokazuje da kapital ovisi o javnoj inicijativi i viziji. Kao što Mariana Mazzuccato kaže, država je poduzetnički lav, a privatni kapital plašljiva maca. Bez javnih ulaganja, koordinacije istraživačkih napora, inicijalnog razvoja komercijalnih primjena i ulaganja u početnu tržišnu potražnju razvoj visokih tehnologija i velikih tehnoloških carstava izgrađenih na njima danas ne bi bio moguć. Unutar te diskusije treba vidjeti i raspravu oko toga tko je izumio internet, a koja je u SAD-u postala dnevno-političkom temom kada je tvrdnja predsjedničkog kandidata Ala Gorea da je kao dio legislativnog aparata pomogao u poticanju izgradnje interneta pretvorena prvo u besmislenu tvrdnju da je on izumio internet, a onda i u širi argument da država nikako ne može biti ta koja je zaslužna za tu revolucionarnu inovaciju. Opće je mjesto da su se računarstvo i internet razvili u današnjem obliku iz vojne primjene i zahvaljujući državnim ulaganjima. Internet je do sredine 1990-ih bio u javnim rukama. Dapače, telekomunikacijski gigant AT&T 1972. je odbio ponudu američke vlade da preuzme mrežu ARPAnet koja je prethodila internetu. Neposredna prethodnica interneta, mreža NSFNet, je do početka 1990-ih godina bila ograničena isključivo na nekomercijalnu upotrebu. Kao što je politički analitičar Sasha Meinrath izračunao, javno ulaganje u razvoj interneta samo američke savezne države veće je nego ukupno ulaganje u razvoj atomske bombe. Međutim, tehnološki giganti i njihovi vlasnici danas čine sve da bi izbjegli plaćanje poreza i time čine sam proces razvoja transformativnih tehnologija neodrživim. Neko vrijeme je bilo jako popularno tvrditi da su društvene mreže i internet pokrenule Arapsko proljeće i slične emancipatorske procese, ali sada se čini kako se internetom za svoje političke ciljeve fantastično služe i pripadnici Islamske države. Znači li to da je internet za svakoga ono što želi da internet bude? Tu treba imati na umu nekoliko okolnosti. Internet nije posve homogena mreža. U Hrvatskoj, Kini, Njemačkoj ili Turskoj on je različito reguliran, tako da su protokoli i sadržaji koji mogu biti dostupni korisnicima na tim teritorijima različiti. Komercijalni subjekti i vlasti mogu nadzirati, ugasiti ili manipulirati komunikacijsku infrastrukturu.'