S obzirom na naslov koncerta i na tematsku odrednicu festivala, mogao se eventualno očekivati kakav folklorni program posvećen isključivo klezmeru, glazbenoj baštini istočnoeuropskih Židova.

No slavni klarinetist Giora Feidman (1936.) uz pratnju ansambla Gitanes Blondes na koncertu je opravdao reputaciju koja mu je prethodila te je bitno raširio okvire glazbe koju su nekoć izvodili putujući glazbenici, a i danas se ponajviše vezuje uz židovska vjenčanja i ostale svetkovine.

Tradicijske skladbe klezmera kao što su 'Donna, Donna' izmjenjivale su se, bez prividnih šavova, s ostalim tradicijskim kao što su Ederlezi, s Piazzolinim 'Libertangom', s djelima suvremenim izraelskih skladatelja , a našlo se mjesta čak za i Rossinijevog 'Figara' na harmonici.

Feidmanova zavidna i široka glazbena kultura popraćena je istančanim smislom za improvizaciju i za angažiranje slušatelja. Od brojnih izjava Giore Feidmana kojima ga se u popratnoj knjižici predstavilo, ova se možda čini i najznakovitijom te najbolje opisuje njegov modus operandi: 'Ja ne sviram klarinet. Ja sam pjevač. Pjevam svirajući instrument.'

Nastup je otkrio ne samo vrsnog glazbenika koji je sugestivnim pianom na klarinetu u stanju instantno utišati čitavu dvoranu, već i prekaljenog profesionalca scene koji se redovito obraća publici i traži njezinu participaciju.

Tako je na nedavni napad Izraela na Palestinu odgovorio fuzijom izraelske i palestinske himne, izbjegavši sva suvišna politikantstva na temu, posebice u glazbenoj dvorani.