Pretpostavlja se da je zabunu izazvala najava nevladine udruge Pohorska bojna, s kojom Brecelj surađuje. Oni su naime medijima odaslali najavu performansa pod nazivom 'Super, netko je umro', na kojemu je umjetnički dvojac iz srpskog grada Vršca, redateljica Zlata Vojnić Kortmiš-Milošev i strip umjetnik Danilo Milošev Wostok, trebao otvoriti memorijalnu izložbu s 'posmrtnim ostacima Marka Brecelja'.

Oni koji su upoznati s Breceljevim sarkastičnim humorom protumačili bi ovo kao znak života, a ne smrti. No društvenim mrežama proširila se objava da je uistinu umro. Ubrzo su vijest o Breceljevoj smrti objavili portal javnog servisa RTVSlo, portal 24ur, koji djeluje u sklopu grupacije privatne televizije POP TV, kao i Siol, portal čiji je izdavač Telekom Slovenije. Njihovu informaciju prenio je i niz manjih, lokalnih portala, a da nitko nije ni pokušao nazvati Breceljevu obitelj ili prijatelje.

Portal javne televizije objavio je tekst nedugo nakon što je - ispostavit će se, netočna - informacija o Breceljevoj smrti počela kružiti društvenim mrežama, a vijest je bila popraćena njegovom ekstenzivnom biografijom, što navodi na zaključak da su na javnom servisu bili spremni na Breceljevu 'smrt'.

U kasnije obrisanom članku, koji je od zaborava na svom portalu 'spasio' ljubljanski Radio Študent, javni servis podsjeća na Breceljeve zasluge u umjetničkom i javnom životu. Navode da je već svojom prvom solo pločom 'Cocktail' iz 1974. osvojio tada cijenjenu omladinsku kulturnu nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, nakon čega je uslijedila faza plodonosne suradnje s grupom Buldožer. S njima je surađivao na kultnom prvom albumu 'Pljuni istini u oči', a napisao je i glazbu za film 'Živi bili pa videli', za koju je osvojio Zlatnu arenu u Puli.

Od 1981. u Kopru vodi multimedijski centar, a nešto kasnije osniva organizaciju Društvo prijatelja umjerenog napretka, kao i stranku Akacija. Nakon proglašenja neovisnosti Slovenije nekoliko puta kandidirao se na lokalnim izborima u Kopru, a od 2003. do 2007. bio je i vijećnik u koparskom gradskom vijeću. Godine 2019. dodijeljena mu je Ježkova nagrada, priznanje koje javna televizija dodjeljuje u čast 'slovenskog Charlieja Chaplina', ponajvećeg satiričara u slovenskoj povijesti Frane Milčinskog Ježeka.

Uz glazbeno i političko djelovanje, bavio se performansom, pa su poznate i njegove 'mekoterorističke' akcije, poput 'atentata' na mještane Kopra komadićem vate uguranim u puhalicu. U Zagrebu je 2012. održao dva performansa: 'Magarac u Zagrebu' i 'Sedam sekretara SKOJ-a Cvrkut', kojima je ironizirao hrvatski ulazak u EU.

Posljednji put smo se u Zagrebu uvjerili u Breceljevu performersku vještinu 2016., kad je u Studentskom centru predstavio svoju reakciju na tada aktualnu temu migrantskog vala i ograđivanja Slovenije žicom. U performansu pod nazivom 'Publici budućnosti', među ostalim, demonstrirao je publici, u kojoj je bilo i dosta maloljetnika i djece, kakve ozljede može ostaviti žilet-žica koju su tadašnje slovenske vlasti postavile na slovensko-hrvatsku granicu.

Nakon što su ga proglasili mrtvim Brecelj se javio Radio Študentu, ali i javnom radiju Val 202. U 'posmrtnim intervjuima' pojasnio je da je njegovo proglašavanje mrtvim svojevrstan performans koji pokazuje da ljudi ništa ne čitaju, a ono što pročitaju ne razumiju. 'Vatrogasci bi trebali proširiti svoje djelovanje na gašenje požara na društvenim mrežama. Razmjer ovog požara bio je toliko drastičan, jer me neki ljudi vole, a neki ne, pa su obje skupine širile ovu neistinitu vijest jednakim intenzitetom', prokomentirao je Brecelj.