Ljubičić je preminuo u zagrebačkom KBC-u gdje se liječio od komplikacija nakon duge i teške bolesti. Bio je idejni začetnik i prvi predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga.

Rođen je u mjestu Runovići nedaleko Imotskog 1958., a nakon završene osnovne škole odlazi u Split u kojem završava srednju građevinsku školu te upisuje Pravni fakultet koji nije završio već je upisao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Tijekom 1990-ih uz pomoć rođaka iz SAD-a uvozio je za hrvatsku policiju odjeću i zaštitnu opremu, a tada je zaradio prvi značajni novac, kojim je kupio nekretnine u Zagrebu. Prva javna dužnost u vlasti dugogodišnjeg poznanika i stranačkog kolege iz SDP-a Milana Bandića, nakon što je ovaj postao gradonačelnik 2000., bila je ona šefa Robnih terminala i člana gradskog poglavarstva za nekretnine.

Najpoznatija stvar koju je napravio u Zagrebu i po kojoj je postao poznat široj javnosti, je bilo osnivanje Zagrebačkog holdinga 2006., odnosno ujedinjenje gradskih tvrtki u jednu, kojoj je on bio prvi predsjednik uprave. Ubrzo su se za dvojac Bandić-Ljubičić, koji je nadimak Kikaš dobio po snalažljivom liku iz romana Ivana Raosa 'Prosjaci i sinovi', koji je široj javnosti poznatiji po istoimenoj seriji u režiji Antuna Vrdoljaka, počele vezati afere sa zamjenama zemljišta, zapošljavanjem po stranačkoj i rodijačkoj liniji, kao i namještanje poslova tvrtkama koje su poslovale s gradom Zagrebom. Iz tog je doba ostao zapamćen i 'inovativni' način financiranja, tzv. 'sale and lease back', u kojem je Holding prodao 79 niskopodnih tramvaja Zagrebačkoj banci, a zatim ih je unajmio na leasing, s time da je novcem od prodaje financirao kupnju novih tramvaja.

Ljubičić je 2008. podnio ostavku u kojoj je naveo da je podnosi iz obiteljskih razloga i zbog 'propusta koji se dogodio objavom materijala na web stranicama Holdinga i s time povezanim medijsko-političkim pritiscima', no pravi razlog je bio pritisak iz vrha SDP-a na Milana Bandića da mora smijeniti Ljubičića zbog niza afera koje su se vezale uz Holding i njega osobno.

'Objava materijala na web stranicama Holdinga' zapravo se odnosila na pismo koje je objavljeno na stranicama Holdinga, a u kojem je anonimni autor optužio direktora Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića za seksualno zlostavljanje djelatnica u tvrtki koju je vodio, a koja se nalazila u sastavu Holdinga. Nekoliko mjeseci prije Ljubičićeve ostavke, u svibnju 2008. Rađenović je pretučen ispred svoje zgrade, a to se povezivalo s njegovom prijavom USKOK-u korupcije u Zagrebačkim cestama nakon što je došao na mjesto direktora. Istraga je pokazala da Ljubičić nema nikakve veze s premlaćivanjem, a iako je prvo o svojem odlasku iz Holdinga govorio kao o izdaji od strane svog prijatelja Bandića, poslije je promijenio priču i govorio kako ga potpuno razumije.

Nakon ostavke, Ljubičić se ponovno okrenuo privatnom biznisu, a na čelo Holdinga se vratio 2013., no samo na godinu i pol kada je ponovno morao otići, ovaj put zbog uhićenja i sudskog postupka u aferi Agram u kojoj je, zajedno s Bandićem i drugim osobama, bio optužen za razne nezakonitosti teške više od 25 milijuna kuna. Bandić je preminuo tijekom procesa, a postupak protiv Ljubičića je bio razdvojen zbog teške bolesti, odnosno karcinoma pluća od kojeg je bolovao od 2010.