Hrvatska i dalje ima na raspolaganju neke igrače, poput Renata Sulića, koji bi mogli pomoći reprezentaciji, ali njih nema iz nikad potpuno objašnjenih razloga. Upravo zato ova reprezentacija ima manje šanse doći do toliko željenog europskog zlata. Tako barem misli Johnny08, korisnik s portala Tribina.hr, koji je objasnio zašto rukometne reprezentacije, kojom rukovodi tandem Gobac-Goluža, nije napravila sve što je mogla kako bi imali maksimalne šanse doći do zlata:

'Alfa i omega rukometa u Hrvata Zoran Gobac ima tu sreću što je rukomet još uvijek daleko od nogometa u glavama prosječnih Hrvata, no razmaženost na koju su nas navikli još davne 2003. Červarovi dečki rekao bih da i dalje traje, no ne u tolikom obujmu kao kada su reprezentativni dres nosili Balić, Metličić, Džomba, Sulić...

Malo po malo Gobac i suradnici su se rješavali nepodobnih igrača pod izlikom davanja šanse mladima. Primjera radi Hrvatska već godinama nema drugoga pivota, koji bi odmjenio Vorija; a nemojmo zaboraviti da jedan Renato Sulić i dalje itekako aktivno igra rukomet za mađarski Veszprem. To prisilno umirovljenje su prošli mnogi iz te legendarne generacije (Metličić, Balić, Sulić, Kaleb, Špoljarić, Dominiković) zato jer su se usudili biti veći od šefa Gobca.

Prvi je danak platio legendarni Smajlagić koji ima ako ne više, onda barem 50% portugalske medalje s Červarom u trenerskom pogledu. Kao što znamo nije bilo nimalo lako promijeniti, motivirati, trenirati, taktički usavršiti ekipu koje je netom prije Portugala 2003. bila zadnja ekipa Europskog prvenstva. Od tada traje uzlet hrvatskog rukometa, berba medalja, odlazak Červara i dolazak bitne kockice (tada igračke) prethodno spomenutog portugalskog uspjeha - Slavka Goluže.

Goluža, za razliku od prije spomenutih velikana hrvatskog rukometa, je odlučio ići uz struju, a ne protiv nje i tako je i postao izbornik, pa i trener CO Zagreba. Nekada veliki igrač po našu žalost nije takav trener. Ne bih htio biti zloguki prorok, ali Hrvatska s Golužom ne može osvojiti zlato, a evo i par razloga zašto:

1) Ovo nije najbolja (najjača) Hrvatska koja će istrčati u Danskoj. Otpadanjem Lackovića, ignoriranjem Sulića, pa i Balića, koji naravno više nije igrač kakav je bio, ali barem 10 minuta može odmijeniti Duvnjaka i podmetnuti leđa za ekipu. Nadalje, Hrvatska ima ekipu punu upitnika. Na vanjskim pozicijama se ističe jedino Duvnjak, no jedan igrač ne može igrati današnji rukomet. Oko njega ili golobradi (Zagrebovi) mladići ili Kopljar o kome ne bih htio trošiti riječi. Na crti već isluženi Vori i to bi praktički bilo to.

2) Slavko Goluža je loš trener; Červarova studioznost je bila nenadmašna, kao i rukometno znanje, no u svakom sportu nakon niza godina i uspjeha dolazi do zasićenja. Nažalost Goluža nije kao 'mago di Umagu' i vraćam se na spomenutog Pipe Smajlagića, koji bi ovu ekipu po zaslugama trebao voditi već odavno.

3) Jednostavno ima boljih od nas. Danci su ono što su bili Francuzi posljednjih godina; čvrsti u obrani, nemilosrdni, ubojito brzi u tranziciji i imaju vrhunskog Mikkela 'Thora' Hansena.

Hrvatska treba trčati i time nadoknaditi tehničko (ne)znanje, no i uz sve to mislim da kvalitete za najsjajnije odličje nema. Dajem prednost Danskoj, jer su najbolji, jer su domaćini i jer trenutno na papiru, prave konkurencije nemaju; tradicionalno neugodna Francuska i Španjolska će opet biti glavni konkurenti za 2. i 3. mjesto. Hrvatskoj svakako svi želimo medalju, no zlato ne bih ni sanjao pošto se na neka prošla prvenstva išlo s jačim ekipama i ambicijama, a vratilo sa 'samo' srebrom.'

Podsjetimo, Kauboji otvaraju prvenstvo protiv Bjelorusije u ponedjeljak. Ako imate drugačije mišljenje od gore prenesenog, izrazite ga na community portalu Tribina.hr