Bez ograda je rekao da 'desne' stranke u Hrvatskoj danas podržavaju Crkvu samo zato što su u oporbi, objasnio je da bi revidiranje ugovora s Vatikanom najviše štete donijelo manjim vjerskim zajednicama, ali je i upozorio da je veliki problem kada svećenicima materijalno postane – bitno. Progovorio je i o vjernicima koji ne žive po nauku vjere, ali i svećenicima zalutalima u grijeh. Matu Uzinića na dužnost dubrovački biskupa imenovao je papa Benedikt XVI. 24. siječnja 2011. godine.

Simpatije Dubrovčana zadobio je preseljenjem umirovljenih svećenika iz neuvjetne zgrade u svoju kuću u Gospinu polju, a pozitivno su odjeknule i njegove poruke na ekumenskom susretu koji je organizirao s pravoslavnim zahumsko-hercegovačkim episkopom Grigorijem kao i poziv na suzdržavanje od nasilja građanima Splita povodom ovogodišnje gay parade.

Za očekivati je da će gospodarska kriza i konstantni pritisci dovesti do toga da će se prije ili kasnije morati mijenjati sporazum sa Svetom Stolicom u dijelu koji se tiče financiranja Crkve. Postoji li model u europskim zemljama koji bi mogao kvalitetno funkcionirati u Hrvatskoj?

Mislim da se stvari s tim novcem postavljaju krivo. Dobiva se određen novac, ali mislim da to nije ni približno tolika svota koja bi stvarala opterećenje državi ili davala neke neslućene mogućnosti bogatstva Crkvi. Mislim da je to više napuhan nego stvaran problem. Prigovara se da svi građani jednako doprinose za katoličku Crkvu, a ima građana koji joj svoj novac ne žele dati. Postoje modeli preko kojih bi se moglo stvari postaviti na način da samo katolici izdvajaju za katoličku Crkvu, a ostali za druge ili za niti jednu. Postoje dva modela koja su različita od našeg. Prvi je talijanski u kojem građanin samostalno bira kome će dati određeni udio od poreza, a taj udio se mjeri u promilima. Drugi je njemačko-austrijski gdje država samo vrši uslugu katoličkoj Crkvi te u njezino ime od građana koji su se izjasnili kao vjernici uzima porez te ga prosljeđuje na upravljanje Crkvi.

Kako Crkva raspoređuje dana joj sredstva?

Crkva mora imati sredstva da bi mogla funkcionirati. Sredstva koja Crkva dobiva koristi za uzdržavanje svojih objekata i organizacije, uzdržavanje klera i djela Caritasa. Kad se radi o novcu koje osobe unutar Katoličke Crkve primaju s osnova službe trebalo bi vrijediti, a ja ne kažem da je uvijek tako, da ta sredstva koristimo za svoje dostojno održavanje, a višak za potrebe siromaha tj. djela ljubavi. Sve je na neki način postavljeno da se jasno kaže da Crkvi novac i materijalno bogatstvo nije cilj nego samo sredstvo. Ako postanu cilj, a nekad zaista postanu, onda imamo problem.

Kakva je situacija s financiranjem ostalih vjerskih zajednica u Hrvatskoj?

Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske su poslužili kao model za rješavanje materijalnih potreba svih drugih vjerskih zajednica na području Republike Hrvatske, što znači da obaranje tog ugovora obara i prava koja one imaju. Zaboravlja se, međutim, spomenuti da ako se odlučimo za model u kojem svatko odlučuje gdje će dati svoj novac da će se to isto treba ticati ne samo drugih vjerskih zajednica nego i različitih udruga ovog ili onog naslova, tako da doista onda svatko bude gospodar tog dijela novca. Govori se stalno o milijunima koje prima Crkva, a istovremeno se zaboravlja na milijarde koje primaju svi drugi. Ako krenemo od toga da manjina opravdano prigovara katoličkoj većini zašto oni moraju davati za katoličku većinu, onda i katolička većina mora moći odlučiti kome će dati svoj novac.

Zar ne mislite da bi takav model bio pravedniji?

Ne kažem da taj model ne bi bio pravedan, nego smatram da bi u postojećoj situaciji on više štetio svim drugima nego Katoličkoj Crkvi. Činjenica je da je tradicionalnih katolika koji traže prava a ne prihvaćaju obveze – sve više. Mislim da cijeli problem nastaje iz toga što svi mi počinjemo gledati, pa čak i mi u Crkvi, na materijalna sredstva kao bitnu stvar. To nije bitna nego sporedna stvar. Ona su doista samo sredstva. Svećenici ne žive bolje od građana

Mislite li da bi se promjenom modela ugrozio postojeći standard klera?

Svakako nisam protiv toga da imamo dobar standard, ali gledam situaciju svećenika u svojoj biskupiji. Standard njihovih života sigurno je u prosjeku ispod standarda drugih građana. Tako da se, kada govorimo o bogatstvu Crkve, više radi o dojmu. Istina, ima svećenika koji svu svoju dodatnu zaradu utroše u kupnju nekakvog dobrog automobila. Nije to pametno, ali to su iznimke, nikako se ne radi o pravilu.

Stječe se dojam kako sustav kontrole trošenja sredstava i odgovornosti i sankcija u slučaju prijestupa čak i na razini župe ne postoji ili ne funkcionira.

Postoji sustav koji kaže kako bi stvari trebale funkcionirati i kako bi se s crkvenim dobrima trebalo upravljati. Ukoliko ga se držimo, on uvelike smanjuje mogućnost župnicima da manipuliraju sredstvima. Svaka župa bi trebala imati crkovinare, svaka potrošnja preko 30.000 kn uz kontrolu crkovinara traži i dozvolu mjesnog ordinarija. Ako cifra prelazi 1.000.000 eura onda tu niti mjesni ordinarij nije kompetentan, nego ulaze kompetencije Svete Stolice koja uz biskupovu molbu traži potpisanu dozvolu i zbora savjetnika i biskupijskog ekonomskog vijeća.

Znači li to da je u slučaju sporne prodaje zemljišta u Baškoj Vodi trebala biti kontaktirana Sveta Stolica?

To nitko ne spominje, ali za finalizaciju kupoprodaje tog zemljišta trebala je dozvola Svete Stolice, a da bi Sveta Stolica dala tu dozvolu trebala je dozvola zbora savjetnika Splitsko-makarske nadbiskupije i ekonomskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, ali sam slučaj ne poznajem dovoljno već govorim načelno o postupku koji vrijedi u slučaju transakcija i prodaja u vrijednosti preko milijun eura.

Postoje li uopće ozbiljne 'prihvatljive' stranke na političkoj sceni?

Nažalost, mislim da smo tu svi zakazali. Stalno pozivam vjernike da budu ambiciozni, jer ako pustimo da netko drugi vodi ovu državu i Crkvu, tada ne preuzimamo odgovornost. Sami trebamo biti ambiciozni, ali ne da bismo vladali nego da bi služili narodu i državi. Vjernici, a ne biskupi ili svećenici, trebaju preuzeti svoju odgovornost da bi onda kao vjernici djelovali u Saboru, da bi djelovali u zakonodavstvu i sudstvu. Ne da bi pri tom privilegirali Crkvu, nego da bi ono što čine bilo usklađeno s njihovim vjerničkim razmišljanjem i zakonima ove države, a na dobro svih građana ove države.

Papa je u svom posjetu Njemačkoj upozorio vjernike da ne budu vjernici samo zbog običaja. Primijetio je kako su agnostici, koji su zbog pitanja o Bogu nemirni, kao i ljudi koji trpe zbog naših grijeha i žele čisto srce, bliže Bogu od rutinskih vjernika koji u Crkvi vide samo aparat, a vjera im ne dotiče srce.

Mislim da Papa pogađa bit problema, pogotovo kada govorimo o zemljama s tradicionalnim kršćanstvom. Mi smo držali vjeru kao nešto što se pretpostavlja, a danas je jasno da se ne pretpostavlja. Pozitivno u svemu je što nam novonastala situacija omogućava da se probudimo i spoznamo da ona masa koja će doći na ovu ili onu feštu od Velike i Male Gospe, koja će u nama stvoriti dojam 'koliko nas ima', nije stvarnost. Stvarnost je nešto drugo, a taj šok koji doživljavamo s tom spoznajom tjera nas na promjenu, a kad kažem promjenu ti prije svega mislim na samog sebe.

Jeste li dali dozvolu svećeniku Ivanu Sinanoviću da istupa u medijima dok traje sudski postupak zbog ubojstva?

Nisam dao dozvolu niti je od mene ona tražena. Kada je izišao iz zatvora, Ivica mi je rekao da neće davati intervjue, da mu je tako i savjetovao ili sud ili njegovi odvjetnici. Time sam bio zadovoljan i nemam ništa s njegovim intervjuom. Ono što je u tom razgovoru rekao može stajati, ali ne mislim da je u ovom trenutku to bilo pametno iznijeti u javnost. Trebao je pričekati završetak sudskog procesa. On u mojoj kući nije u zatvoru, on je čovjek koji je na privremenoj slobodi ograničenoj od strane suda, ali moj dom mu nije novi pritvor niti sam ja njegov tamničar.

Papa Benedikt XVI. imenovao Vas je dubrovačkim biskupom 24. siječnja 2011., na Dan medija, tj. na spomendan sv. Franje Saleškoga, zaštitnika novinara i pisaca. Koliki mediji imaju utjecaj na pad ugleda Crkve u Hrvatskoj i smatrate li da je problem u medijima ili u načinu na koji se s njima komunicira?

Mislim da bi nepošteno bilo optužiti medije. Ako oni u Crkvi nađu nešto što ne vrijedi i onda to objave onda je to posljedica te negativnosti, a uzrok je problem koji se dogodio. Naravno, možemo govoriti o načinu na koji se to eksploatira, ali mislim da je pogrešno zanemariti uzrok, a napadati posljedice. Upravo nam se to često događa. Ono što je u svemu tome pozitivno jest to što su nam mediji, bez da su to htjeli, svojim stilom pomogli da počnemo intenzivnije razmišljati o uzrocima.

Ipak, najčešće takve stvari procure u javnost pa se tek onda i to uz dugu zadršku oglasi Crkva.

Kad sam maloprije govorio o mom i Ivičinom odnosu usporedio sam to s obiteljskim odnosima. Takav odnos obilježava ili bi trebao obilježiti sve odnose unutar Crkve. Kad se nešto loše i dogodi, htjeli bismo to riješiti unutar obitelji. Očito je da smo mnogo puta loše rješavali takve stvari što otvara još jedan problem, a to je da medijima dozvoljavamo da oni tempiraju objavu tih stvari onda kad to njima odgovara, umjesto da se ranije sami suočimo s problemom te i izađemo s njim u medije. To bi zapravo predstavljao pravi način komuniciranja s medijima.

Postupanje u slučajevima pedofilije

U veljači ste bili jedan od preko 100 biskupa koji su sudjelovali na simpoziju u Rimu na kojem se raspravljalo o posljedicama i pružanju pomoći žrtvama pedofilije. Reagira li Crkva ispravno u slučajevima pedofilije?

Hrvatska biskupska konferencija je trenutačno u pripremi dokumenta Smjernice za postupanje u slučajevima zlostavljanja maloljetnika od strane klerika gdje ćemo pokušati pomoć biskupima koji naiđu na takav slučaj da se znaju na pravi način ponašati i pružiti prave odgovore. To je velik problem, osobito težak za Crkvu koja propovijeda jedan drugačiji stil života, drugačije vrijednosti, a u svjedočenju se dogodi da neki od nas čine stvari koje ne možemo niti zamisliti. Sama pomisao da je netko takav mogao postati svećenik izaziva šok. Nažalost, živimo u svijetu u kojem je to očito jako prisutna pojava, pa možda nam ovaj šok koji je donijela spoznaja da to postoji pomogne da se na pravi način suočimo s tim zlom.

___

Cijeli intervju možete pročitati na stranicama Dalmacija Newsa